Turska vojska

Turci su za velike vojne pohode okupili    60 000 - 150 000 vojnika. Osim pješadije imali su oklopljene konjanike - spahije, laku konjicu - akindžije, janjičare, najamne vojnike - tatare, topništvo, mornaricu te logističke postrojbe. Vrhovni zapovjednik vojske bio je Veliki vezir koji je u okviru sultanovih zapovijedi mogao djelovati i samostalno. Svoje vojne postrojbe u sklopu turske vojske u vojne osvajačke pohode vodili su uglavnom paše ili više paša zajedno.

Izgled i naoružanje turskih bojovnika razlikovao se, zavisno od vrste postrojbe i njene namjene.

JANJIČAR - elitni sultanov pješak, silom poturčen kršćanski dječak. Janjičari su imali presudan utjecaj i moć u turskoj vojsci i dvorskoj politici. Riječ na turskom znači nova vojska.

AKINDŽIJA - turski laki konjanik koji je upadima i pustošenjima utirao put glavnini turske vojske na još neosvojena područja. Nagrada akindžijama bio je plijen od pljačke.

AZAP - naziv za pripadnika turske pješadije. Zanimljivo je da naziv „azap“ izvorno znači „neženja - bečar“. Razvojem vatrenog oružja dio naoružanja bile su im puške arkebuze.

SPAHIJE - teška oklopljena feudalna turska konjica Osmanlijskog carstva vrhunske kvalitete. Spahije su bili visoko motivirani profesionalni vojnici koji su za nagradu dobivali na korištenje osvojene posjede. Zapovijednik spahija na Balkanu zvao se alajbeg. Riječ spahija dolazi od perzijske riječi „sepah“ - vojska.

DELIJE - dragovoljci u osmanlijskoj vojsci, štit i kaciga ukrašeni orlovim krilima. Slični su poljskim krilatim jahačima.

TURSKI ZAPOVJEDNICI - uglavnom veziri, paše ili age, dogovaraju izvršenje vojnih zapovijedi.

 

Osmanlijsko carstvo posjedovalo je i moćnu ratnu mornaricu i topničke postrojbe koje su uspješno koristili u osvajanju protivničkih utvrda. Donja slika prikazuje djelovanje turskog topništva u napadu na utvrdu Ostrogon.