PETAR ZRINSKI

PETAR ZRINSKI

( 1621. – 1671. )

Mlađi brat Nikole Zrinskoga proživio je život i umro sukladno svojem životnom motu:

      „ VINCERE AUT MORI “

        ( POBIJEDI ILI UMRI )

Petar Zrinski bio je po rođenju knez i zajedno s bratom Nikolom visokoobrazovana osoba poslije četverogodišnjeg školovanja u Grazu i dvogodišnjeg školovanja u Trnavi. Govorio je pet jezika kao i njegov brat. Braća Zrinski u vrlo ranoj mladosti ostali su bez oca, hrvatskog bana Juraja Zrinskog, kojeg je iz zlobne taštine dao otrovati austrijski vojskovođa  Albrecht von Wallenstein u vrijeme tridesetogodišnjeg rata. Majka im se preudala, a brigu o njima preuzeli su određeni skrbnici.

Braća Nikola i Petar Zrinski cijeli život bili su vrlo povezani i dok su bili u paru, bili su nepobijedivi. Stekavši punoljetnost, obiteljska imanja od Primorja do Balatona podijelili su tako da je Nikola Zrinski preuzeo brigu o sjeveroistočnim imanjima, a Petar Zrinski o jugozapadnim. Sjedište Nikole Zrinskoga bio je Čakovec, a Petar je za sebe odabrao Ozalj.

Poslije svoga brata i Petar je na poziv cara Ferdinanda III pomogao caru u tridesetogodišnjem ratu gdje je zapažen kao čovjek snažne atletske građe i vrstan topnik. Za vrijeme jednog predaha između bitaka ispred cara pojavio se vepar, kojem je Petar Zrinski, skočivši s konja, jednim jakim zamahom sablje odrubio glavu.

Snažni i odlučni vojskovođa  spriječio je sa svojim ratnicima svaki pokušaj proboja Turaka iz Bosne prema Štajerskoj, a za vrijeme odsutnosti brata čuvao je i Međimurje

Oženio se prelijepom kćerkom karlovačkog generala Vuka Krste Frankopana Tržačkog, Katarinom, koja je kao i Petar bila visokoobrazovana žena i koja mu je bila glavna životna potpora i odana do Petrovog pogubljenja u Bečkom Novom Mjestu.

Petar Zrinski bio je i pjesnik, koji je bratovu knjigu napisanu na mađarskom jeziku kao podsjetnik Mađarima na ulogu Zrinskih u mađarskoj povijesti,  pohrvatio pod nazivom  „Adrianskoga mora sirena“, u kojoj je i proročanska pjesma  „Veruj Nimcu, da znaš, kako suncu zimsku“.

Petar Zrinski nastavio je veze između Zrinskih i Dubrovčana, koje je uspostavio njegov predak prije sto godina. U Bakru je Petar sagradio brodogradilište i sa svojim oružanim brigantinom plovio Jadranom kao mletački saveznik u Kandijskom ratu između Mlečana i Turaka. Doznavši za junačku obranu Perasta u Boki kotorskoj od turske navale pod vodstvom Mehmed-age Rizvanagića, posjetio je 1654. taj gradić te je primljen s velikim oduševljenjem i počastima.

Peraštanima je darovao mač, koji i danas čuvaju u muzeju, s psalmističkim napisom:

 „ Sudi gospodine onima koji me napadaju i protivi se onima koji se bore sa mnom, uzmi oružje i štit i stani na pomoć meni.“

Odlukom Vijeća umoljenih Petru je, ako zaželi, dopušten ulazak u gradsku luku Dubrovnik uz iskazivanje primjerene pažnje i darove.

Jednom prilikom Petar Zrinski u kapetanskoj odori upravljao je brodom kojim je prevozio cara Leopolda I.

OZALJ – grad Frankopana, od 1550.g.u vlasništvu Zrinskih. Sjedište Petra Zrinskoga – središte političkog i kulturnog stvaralaštva.