LUJ XIII

FRANCUSKI KRALJ

 

Prvi sin HENRIKA IV i MARIE de MEDICI postaje sa devet godina prijestolonasljednik, pošto katolički fanatik Ravaillac ubija njegovog oca 1610. Godine. Kao dijete bio je izuzetno plašljiv i povučen. Govorna mana (mucanje) činila ga je nesigurnim u verbalnim kontaktima, a zbog  čestih  poruga izbjegavao je komuniciranje sa ženama i nepoznatim ljudima. Majka mu preuzima vlast kao regentica do sinove punoljetnosti, što je postao po zakonu navršivši 13 godina. Kada je postao punoljetan 1614. majka mu je odbila predati samostalnu vlast tri godine, dok Luj XIII 1617. godine odlučuje prekinuti svoj ponižavajući i podređeni položaj, te majku odstranjuje iz svoje blizine. Maria se ne miri s time i pokušava organizirati neuspješne pobune uz pomoć velikaša u nakani da se vrati makar oružanom silom. Do 1631. majka i sin svađali su se i mirili dok kralj nije konačno protjerao majku iz kraljevstva.

Drugi po redu kralj Francuske i Navarre iz dinastije Bourbon bio je jedan od najbezbrižnijih kraljeva u francuskoj povijesti, što se tiče vladanja i donošenja presudnih odluka. Kraj sebe je imao savjetnika i prvog ministra, karizmatičnog kardinala Richelieua, koji je upravljao zemljom i Francusku učinio političkom europskom silom. Svog kralja doveo je u položaj prvog apsolutističkog vladara.

Kao četrnaestogodišnjak oženio se za vršnjakinju Anu Ausrijsku iz dinastije Habsburg, kćerku španjolskog kralja Filipa III. U tom braku iz interesa sreća je bila kratkoga vijeka. Poslije dvadesettri godine braka, rodio se 1638. godine prvi sin, budući kralj Luj XIV, a dvije godine poslije drugi sin, Filip I vojvoda od Orleansa.

Poučen sukobima sa svojom majkom, bunom hugenota, koju je ugušio tek osobnom pojavom na bojnom polju, neorganiziranim bunama velikaša zbog povećanih poreza za financiranje rata, Luj XIII ostavio je iza sebe kraljevsko naređenje iz dvadesetih godina sedamnaestog stoljeća da svi dvorci, utvrde i slične građevine unutar Francuske moraju srušiti svoje obrambene zidine. Provedbom te naredbe plemići su izgubili i najmanju šansu za uspjeh budućih pobuna, jer je samo kralj od tada imao upravu nad svim utvrdama unutar države. Rezultat te promjene postaje kraljev apsolutizam koji njegov nasljednik, Luj XIV, ostvaruje u potpunosti i punom svjetlu.

 

 

Luj XIII, koji je od djetinjstva bio slabog zdravlja, umire od tuberkuloze 1643. godine, nekoliko mjeseci poslije smrti kardinala Richelieua. Poslije njega svi francuski kraljevi nose i titulu kralja Navarre.