LEOPOLD I

Car Svetog Rimskog Carstva

Leopold je bio mlađi sin FERDINANDA III i njegove prve supruge  MARIJE ANE AUSTRIJSKE, koja mu je bila prva rođakinja. Kako su mu roditelji, kao i djedovi i bake, bili  u  bliskom  srodstvu, Leopold je bio nizak i boležljiv i imao je posebno izraženu „habsburšku usnu„. U toku postavljenja za cara njegovog starijeg brata  Ferdinanda IV, ovaj je iznenada umro od boginja, te je Leopold postao prijestolonasljednik 1654. godine mada se školovao da u vjerskoj hijerarhiji zauzme visoki položaj. Od 1655. do 1657. izabran je za ugarskog kralja, češkog kralja i hrvatskog kralja.

Unatoč nastojanjima kardinala Julesa Mazarina da ukloni Habsburgovce s prijestolja, Leopold je 1658. godine, skoro godinu dana poslije očeve smrti, konačno izabran za cara Svetog Rimskog Carstva.

Svoj carski položaj religiozni rimokatolik smatrao je „božjom voljom“. Veći dio svoje vladavine proveo je ratujući, iako nije volio ratove i nikada nije osobno sudjelovao u boju. Prvi rat vodio je sa Švedskom, kasnije s osmanlijskim carstvom, a gotovo tokom cijele vladavine s Francuskom. U svojim zemljama protjerivao je protestante i Židove; jedan dio Beča (Leopoldstadt) dobio je ime po njemu kao zahvalnost za protjerivanje Židova iz tog dijela grada.

Kao car bio je podložan utjecajima Visokog dvorskog savjeta, Tajnog dvorskog savjeta, Dvorskog ratnog savjeta i Isusovaca, no s vremenom je sve više rasla njegova želja za potpunim apsolutizmom. Poslije tajno sklopljenog sramotnog mira s Turcima u Eisenbergu (Vasvaru) nezadovoljstvo u oštećenim kraljevstvima je raslo, kao i u Bavarskoj i u svim krajevima gdje je veliki zagovornik protureformacije progonio protestante.

Leopold I, koji je oduvijek zavidio Zrinskima na slavi i bogatstvu, iskoristio je to nezadovoljstvo za uništenje, progon i pljačku posjeda obitelji Zrinski i obitelji Frankopan. Postoji spisak opljačkanih dragocjenosti iz palače Zrinskih u Čakovcu koje je car osobno izuzeo za sebe.

Svojoj dinastiji Habsburgovaca za života uspio je osigurati zakonsko pravo za  nasljeđivanje ugarske i hrvatske krune, koju su automatski nasljeđivali njegovi muški potomci u muškoj liniji. U slučaju izumiranja dinastije Habsburg u  muškoj liniji, vlast nad nasaljednim posjedima prelazi na kćeri njegovih sinova.

Kao i većina predaka, Leopold I bio je glazbenik, svirao je klavir, bavio se skladanjem i na svom Dvoru u Beču zapošljavao glasovite glazbenike onoga doba (Bertali, Bononcini, Kerll, Poglietti, Richter i Fux). Sačuvana su djela  koja je skladao u čast svoje prve supruge carice Margarete Terezije te djela koja  je skladao za sahranu svoje druge supruge Klaudije Felicije.

Leopold I ženio se tri puta i imao šesnaest djece, od kojih je većina umrla ubrzo nakon rođenja.

-  Marija Antonija, izbornica Bavarije

- Josip I,car Svetog Rimskog Carstva

- Marija Elizabeta, guvernerica Holandije

- Marija Ana, kraljica Portugala

- Karlo VI, car Svetog Rimskog carstva

- Marija Magdalena

 

Poslije  smrti  njegovog  rođaka  Karla II,  španjolskog  kralja iz dinastije  Habsburg 1700. godine, uključio se u Rat za španjolsko naslijeđe. Pretenzije na  španjolsko prijestolje prepustio je 1703. svom mlađem sinu Karlu.

 

Prva supruga Leopolda I bila je Margareta Terezija Kastiljska, kći njegove sestre i ujaka. Umrla je u 21. godini rodivši četvero djece, od kojih je troje umrlo u prvoj godini života. I druga žena mu je bila bliska rođakinja, a njihovo dvoje djece također je brzo umrlo. Od desetero djece koje je imao sa trećom ženom, s kojom nije bio u bliskom srodstvu, poživjelo je samo petero.