LEGENDA O VODENJAKU I SVEČARIMA

 

Odnos rijeke i  ljudskih zajednica uz rijeku složen je; blizina rijeke utječe na sve vidove života (poljoprivreda, naselja, trgovina, komunikacije), a ima odraz i u narodnim pričama i vjerovanjima. Tako je i uz rijeku Dravu nastala legenda o vodenjaku ili vtopleniku. Opisivan je kao strašan kosmati čovjek, viši i krupniji od prosječnog čovjeka, koji je imao lice, udove i tijelo prekrivene sivim dlakama. Ne dira nikoga na obali, ali ako se  netko u podne drzne ući  u vodu, odmah će ga odvući u svoje podvodne dvore. Mještani oko Legrada dopunili su legendu sposobnošću vodenjaka da se pretvori u labuda i tako namami žene da ga pomiluju, da bi ih mogao odvući u svoje podvodno carstvo.

 

Druga legenda vjerojatno je vezana uz prirodnu pojavu izlaženja i samozapaljenja prirodnog plina kojim je obilovalo područje oko Legrada. Ta pojava bila je povod  za nastanak legende o svečarima. Ljude su strašili pričom da su to uskrsle duše utopljenika sa svijećama u rukama. Nisu bile opasnost za nikoga, ali su budile  jezu kod promatrača ili slušatelja priče. Takve legende u doba neobrazovanih i praznovjernih ljudi polučivale su željeni učinak izazivanja straha