KARDINAL RICHELIEU

VELIKI I MOĆNI FRANCUSKI  DRŽAVNIK  APSOLUTIZMA

ARMAND – JEAN  DU  PLESSIS, vojvoda  od Richelieua potječe iz osiromašene porodice pokrajinskog plemstva iz Poitoua. Životni put  usmjeruje u crkvenu vlast i poslije školovanja napreduje 1608. godine do položaja biskupa u Luconu. Četrnaest godine kasnije, 1622. g., dobio je kardinalsku čast, što mu je bio preduvjet za njegov daljnji uspon. U dugoročno nestabilnoj situaciji, zbog sukoba unutar dinastije između mladog kralja i njegove majke , koji je potaknuo i bunu hugenota koja je ugušena tek kraljevim izlaskom na bojište 1621. godine, LUJ XIII postavlja na mjesto prvog ministra 1624. godine kardinala Richelieua.

Tom odlukom unutarnja i neodređena vanjska politika Francuske dobivaju jasne obrise i počinje dosljedno provođenje kraljevih apsolutističkih težnji. Kardinal  se prvo posvećuje  unutrašnjoj politici provodeći neograničenu vlast krune, veoma jasno razdvajanje staleža, jedinstvene prilike na području prava i organizacije uprave, maksimalno oporezivanje francuske privrede u korist stalne vojske i ukidanje svih posebnih prava ukoliko se ne odnose na staleže. Specijalni pravni položaj hugenota, koji su po kardinalovom stavu ometali integraciju države, riješio je 1628. g. osvajanjem utvrde La Rochelle, najjače uporište hugenota.Time je hugenotima oduzet politički  privilegirani  položaj, a ostavljen samo  poseban vjerski položaj. Richelieu je odlučno uništio i oporbu visokog plemstva, pa je umjesto guvernera kralj postavljao intendante po svojoj želji.

Toj unutarnjoj afirmaciji apsolutne suverenosti krune odgovarala je i vanjska politika vođena nakanom učvršćenja francuske monarhije protiv prevlasti Habsburgovaca. Kardinal Richelieu nastojao je ostvariti proširenje teritorija  do „ prirodnih granica“  kraljevine (Rajna i Pirineji ). Sposoban i vješti Richelieu, kao katolik, sklapa mir s Austrijom, ali podupire njemačke protestante, zatim zaposjeda habsburške posjede u Alsaceu, godine 1635. objavljuje Španjolskoj rat, iste godine poništava raniji sporazum i uz bok Švedske kreće u borbu protiv cara.

 

 

Poslije uspjeha francuske vojske na području Njemačkog carstva, što je bio dio provedbe programa vanjske politike, koji je Richelieu osobno formulirao, utjecajni kardinal umire 1642. godine. Za sobom je ostavio sređeni državni aparat, osmišljenu i dosljedno provođenu vanjsku politiku, još od njegovog prethodnika, vojvode Sullyja, saniranu privredu i državne financije te  kralja kao apsolutnog vladara.

Kardinal Richelieu je za sobom ostavio i svog nasljednika, kojeg je primio u svoju službu pošto je promijenio državljanstvo i ime – svog pobočnika Julesa Mazarina.