FERDINAND III

Car Svetog Rimskog Carstva

 

Kao najstariji sin Ferdinanda II i njegove prve supruge Marije Ane Bavarske postaje vladar Austrije 1621. godine. Kralj Ugarske postaje 1625. godine, češki kralj 1627. godine, a 1636. i njemački kralj. Po očevoj smrti 1637. godine izabran je za cara Svetog Rimskog Carstva.

Po smrti generala Albrechta von Wallensteina postaje glavni zapovjednik carske vojske i u Tridesetogodišnjem ratu 1634. godine zajedno sa rođakom kardinalom Ferdinandom pobjeđuje Šveđane  u boju kod Nördlingena. Nadao se da će po očevoj smrti sklopiti mir s Francuskom i Švedskom, ali rat se nastavio još jedanaest godina.

Ferdinand III, unatoč žestokom protivljenju Bečkog dvora, odlučno je postavio Nikolu Zrinskoga za hrvatskog bana. Visoko je cijenio vojno umijeće i doprinos braće Zrinski kada su se odazvali na njegov poziv da mu pomognu u Tridesetogodišnjem ratu. Hrvatskim bojovnicima može zahvaliti spas od zasjede Šveđana.

Kao većina Habsburgovaca, bio je glazbenik, kompozitor i poznati sponzor glazbe. Među Ferdinandovim vlastitim dijelima sačuvane su mise, moteti, himne i drugi tipovi duhovne glazbe.

U toku svog života ženio se tri puta i iz tri braka imao je jedanaestoro djece. Umro je 1657. godine u Beču, nadživjevši svojeg najstarijeg sina Ferdinanda IV, koji je vladao kao Ugarski kralj do smrti 1654. godine. Novi car postao je mlađi Ferdinandov sin Leopold I, koji je pohađao vjerske škole i kojem je bio namijenjen visoki položaj u crkvenoj hijerarhiji.